Zagreb je bio dugo godina grad unutar Austrije, zatim Austro-Ugarske. Tijekom vremena doselile su se austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske (u ophođenju teatralnije) verzije njemačkog jezika.
Građanski trgovci prema svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav “Mein Buecken”, iskvarena verzija austrijskog njemačkog koja se u Zagrebu čitala kao MAJN BOKN ili MOJ NAKLON.
Tijekom vremena paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a u susretu sa skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN nastao je tipično zagrebački pozdrav BOK, s kratkim “o” ili ponekad dvostrukim “o”.
Te su se obje verzije mogle još čuti kod trgovaca pedesetih godina 20. stoljeća (kao i obraćanje mladićima s npr.: “Mladi gospon” i sl.), ali se kasnije “moj naklon” polako gubi pod utjecajem pridošlica s raznih strana i gubljenjem građanskog obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva. Pozdrav i odzdrav “bok” stoga ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo “ćao”, “adio” i sl.
Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20-ak godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli koristiti izraz “bog” koji nema nikakve veze s pozdravom “bok”.
Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku “s Bogom”, kasnije “zbogom” kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja se i verzija odzdrava “Bog daj” koja isto nema veze s “bok”.
(tekst: internet/nepoznat autor)
