U spisima nekadašnjeg isusovačkog samostana koji se nalazio na današnjem Trgu sv. Katarine, pronađen je Ugovor s prvim do sada poznatim dimnjačarem – Bartol Manichar. On je sa rektorom samostana Skerleczom ugovorio čišćenje dimnjaka kuhinje samostana i to svakih 6 tjedana. Za to je bil plaćen 6 gorša za svako čišćenje pojedinog dimnjaka. Njegov posao je bio bolje plaćen od npr zvonoljevača jer je Bartol 1683.g dobio 8 forinti i 8 denara dok je zvonoljevač dobio 6 forinti.
Bartol je bio nastanjen na Kaptolu a čistio je na Gradecu, a kasnije po cijelom Zagrebu.