Dimitrija Demeter je najznačajniji predstavnik hrvatskog narodnog preporoda.Rođen je 21.07. 1811. u Zagrebu.
U djetinjstvu i mladosti govori i piše na hrvatskom i novogrčkom jeziku, a naučio je i talijanski (studirao je u Padovi), engleski, poljski, ruski i njemački (u Grazu završava gimnaziju i studira medicinu u Beču).
Prva djela nastala su mu na novogrčkom jeziku (drame Virginija, Dion te pjesme na novogrčkom – neke od njih su Mojoj prijateljici, Šetnja, Ruševinama Misolungija).
1829.-1834. studira medicinu u Beču, posjećuje kazališta i čita romantičare, prijatelji su mu Jakov Užarević, Ljudevit Vukotinović i Fran Kurelac. 1834.-1836. nastavlja studij u Padovi. Vraćajući se jednom u Zagreb preko Grobničkog polja, rodila mu se zamisao o njegovom najpoznatijem spjevu, Byronovskoj poemi Grobničko polje. 1838.u knjizi Janka Draškovića izlazi mu prilog na njemačkom jeziku Ein Wort an Iliriens hochherzige Töchter. U Gajevoj tiskari izlazi mu prva knjiga: Dramatička pokušenja – dio prvi, sa Predgovorom i dvjema dramskim obradama starodubrovačkih pjesnika – Ljubav i dužnost i Krvna osveta. U “Danici Ilirskoj” objavljuje pjesme i prijevode s novogrčkog i njemačkog, piše kazališna izvješća (pod pseudonimom ili anonimno). U to vrijeme sklapa poznanstvo sa glumicom Franjicom Vesel, koja 1852. umire u Bratislavi od sušice. 1842. mu izlazi Grobničko polje. 1844. mu u Beču izlazi drama Teuta. Piše i Porin.
1844. s Ivanom Havličekom počinje izdavati almanah “Iskra” u kojem tiska svoje novele. U drugom svesku 1846. izlazi Mažuranićev ep “Smert Čengić-age”. Iste godine piše libreto za prvu hrvatsku operu Vatroslava Lisinskog -“Ljubav i zloba”. Do 1851. uređuje i “Südslavische Zeitung”, a 1856.-1862. je urednih “Narodnih novina”.
1869. izlazi izvedba “dramatizirane alegorije” Pomoć iznenada, prigodnice u čast Franje Josipa I i kraljice Elizabete. Tekst nije sačuvan.
1870. godine pokreće beletristički list “Hrvatski sokol”, ali 30. ožujka ga pogađa prvi moždani udar. Rukopis mu postaje sve nečitljiviji i miješa jezike ( hrvatski, njemački, ruski).1871. doživljava i drugi moždani udar. Povremeno gubi pamćenje.
Demeter umire u Zagrebu 24. lipnja 1872. godine. i pokopan je na pravoslavnom groblju. 1885. mu ostatke prenose u Ilirsku arkadu na Mirogoju.
U njegovoj drami vidljiv je utjecaj klasicizma ( Boileau), njemačkog kazališta i Schillerovih dramatičkih postavki; u lirici je izraziti romantičar – na njegove poeme najviše utječe G.G.Byron. Često se poput Byrona okreće antičkoj mitologiji i kulturi, te romantičarskom patriotizmu – Byron je umro u Missolonghiju u Grčkoj 1824., boreći se za njenu nezavisnost.
Dobro je poznavao europsku književnost, pa na njega utječu mnogi pisci: A.S.Puškin (Boris Godunov), Schiller (Djevica Orleanska, Maria Stuart), Vergilijeva “Eneida”, Tassov “Oslobođeni jeruzalem”, Shakespeare (Macbeth, Richard III), A.Mickiewicz…
Pisao je i povijesne balade, prema Schillerovom uzoru: Smrt kralja Zvonimira (1848), Metul (1863), Murat II pod Dubrovnikom (1864.), novele ( 4 novele iz almanaha “Iskra”- Ivo i Neda, Vijavica, (obje 1844.), Jedna noć i Otac i sin (obje 1846.).
Prevodio je Goethea, Schillera, Heinea,Byrona, Vittorelija, Shakespearea (sa njemačkih prijevoda).
Jedna od najpoznatijih pjesama mu je i Pjesma Ilira .
Ulica na Gornjem gradu se naziva njegovim imenom.
