Ravnicom savskom zlatne plinu zrake
I dižu se nad kuće – sanja pune …
Sav grad se čini poput velje rake,
Nad kojom sijevak slavne dršće krune.
A ja na drevnom nijemo stojim Griču
I tomim tešku s uspomena sjetu –
A usne mi se u molitvu miču:
Za mučeničkog doma grudu svetu.
Đuro Arnold, 1900.
