Ravnicom savskom zlatne plinu zrake

I dižu se nad kuće – sanja pune …

Sav grad se čini poput velje rake,

Nad kojom sijevak slavne dršće krune.

A ja na drevnom nijemo stojim Griču

I tomim tešku s uspomena sjetu –

A usne mi se u molitvu miču:

Za mučeničkog doma grudu svetu.

Đuro Arnold, 1900.