Servus na
latinskom znači rob ili sluga – i skraćeno je od “Ja sam tvoj sluga”,
ili “stojim ti na usluzi”. Taj izraz nije došao kako mnogi vole reći
iz Njemačke ili Austrije (pošto je Zagreb bio dugo pod utjecajem
germanizacije). Taj pozdrav iliti izraz potječe još iz ranijeg doba – Rimskog
carstva.
Kad je rob ili sluga dolazio u kontakt sa nekim građaninom višeg staleža ili
statusa morao se prvo statusno predstaviti prije samog razgovora kako bi znali
o kome se radi – dakle prvo obraćanje ikome je bilo “Servus”.
Kako je Rimsko carstvo bilo veliko i zahvaćalo dobar dio Europe, nakon što se
carstvo raspalo to se predstavljanje ustalilo kao pozdrav kod svih država
koje su bile pod rimskom ovlasti (Njemačka, Italija, Španojlska..) Kako se
danas govori u nekim državama Europe: Češka – Servus, Slovačka – Servus,
Hrvatska – Serbus ili Servus, Mađarska – Szervusz, Poljska – Serwus, Austrija i
južna Njemačka – Servus, Rumunjska – Servus, Slovenija – Serbus ili Servus.
Možete ovde
vidjeti kako samo Hrvati i Slovenci imaju serBus. Potražite li preko tražilice
serBus – izbacit će vam samo pjesmu i dućan a dok potražite serVus dobivate
nekoliko linkova o objašnjenju značenja i puno više linkova traženog pojma.
Serbus je kod nas vrlo lako moguće bilo prihvaćeno kao ispravno pozdravljanje
ponajviše Glovacakom koji se potpisivao sa serbus i pjesma Serbus dragi Zagreb
moj od Leskovara.
Vjerojatno su neki to krivo čuli pa su prihvatili i mislili kako je to ispravno pošto je servus istozvučno sa serbus. Mnogima se desi da otpjeva nešto drugo što je on čuo a da ni ne zna da je to krivo dok ga se ne ispravi.
