LOKACIJA: Trg Nikole Šubića Zrinskog
SPOMENIK: Ivan Mažuranić
Spomenik je izrađen od umjetnog kamena, kopija prema izvorniku iz 1910 koji se čuva u Muzeju grada Zagreba.
Ivan Mažuranić rodio se 1814. godine u Novom Vinodolskom. Osnovnu školu pohađao je u svom rodnom mjestu, gimnaziju u Rijeci, a filozofiju i pravo u Zagrebu te Szombathelyju (u Mađarskoj). Kratko vrijeme radi kao profesor u gimnaziji, a zatim kao odvjetnik. Nakon toga ulazi u politiku, gdje je bio istaknuti hrvatski političar, a 1873. godine izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban pučanin i upravljao je Hrvatskom 7 godina. Ivan Mažuranić je, kao jezikoslovac i pjesnik, napisao spjev Nenadović Rado, ljubavnu pjesmu Javor i tamnjanika i programsku pjesmu Vjekovi Ilirije. Također je dopunio Osmana Ivana Gundulića XIV. i XV. pjevanjem. Najznačajnije Mažuranićevo djelo je Smrt Smail-age Čengića. Ono predstavlja najviši domet Mažuranićevog pjesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela naše književnosti. Najznačajnija je ličnost u hrvatskom narodnom preporodu. Umire 1890. godine u Zagrebu.
AUTOR: Rudolf Valdec
Valdec, Rudolf, hrvatski kipar (1872 –1929). Studirao kiparstvo na akademijama u Beču i Münchenu. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, član JAZU (danas HAZU) od 1919. Pod utjecajem bečke secesije isprva je radio kipove alegorijskoga sadržaja (Marija Magdalena; Ljubav, sestra smrti; Memento mori). Sklonost podrobnoj obradbi pojedinosti i vjernoj reprodukciji viđenoga ostvario je u mnogobrojnim realističnim portretima, osobito poprsjima (I. Kršnjavi, I. Trnski, F. Rački, J. J. Strossmayer, V. Lunaček). Uz R. Frangeš-Mihanovića začetnik modernoga hrvatskog kiparstva. Jedan je od prvih hrvatskih medaljera, koji je u većem broju spomenica izvedenih u niskome reljefu ostvario osebujan izraz. Njegovi dekorativni radovi nalaze se na bivšoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Umjetničkome paviljonu i drugim javnim ustanovama u Zagrebu.
