Hugo Ehrlich (Zagreb, 31. siječnja 1879. – Zagreb, 21. rujna 1936.), hrvatski arhitekt.
1907. godine Ehrlich je napravio svoj prvi projekt vezan uz grad Zagreb. Bio je to natječajni projekt za novu Vladinu palaču na Markovom trgu.
1910. udružio se s Viktorom Kovačićem osnovavši zajedničko građevinsko poduzeće “Kovačić i Ehrlich”. Ta suradnja je trajala do 1915. godine, kada je zbog Prvog svjetskog rata Ehrlich bio pozvan u Austro-ugarsku vojsku. Udruživanje Kovačića i Ehrlicha, uz osnivanje “Kluba hrvatskih arhitekata”, bio je jedan od ključnih trenutaka za afirmaciji moderne arhitekture u Hrvatskoj. Početak Ehrlichove suradnje s Kovačićem je bio obilježen trima regulacijama. Prva je bila regulacija “Jezuitskog trga”, koju Ehrlich realizira uz znatne izmjene prema Kovačićevom projektu. Istovremeno s “Jezuitskim trgom”, Ehrlich samostalno radi i na projektu regulacije “Strossmayerovog šetališta”. Treći projekt iz tog razdoblja vezan je uz regulaciju “Vrazova šetališta”.
Tijekom jeseni 1924. godine, kada su radovi na izgradnji zgrade zagrebačke “Burze” bili u punom tijeku, umro je njezin idejni projektant, arhitekt Kovačić. Kako bi radovi bili nesmetano nastavljeni, njeno dovršenje je bilo povjereno Ehrlichu. On je uz suradnju arhitekata Alfreda Albinija, Stjepana Gomboša i Jurja Meniga u potpunosti dovršio tu gradnju. Uz poštivanje temeljnog Kovačićevog arhitektonskog koncepta, Ehrlich je izradio i realizirao projekte njenog unutrašnjeg uređenja. Radovi na “Burzi” dovršeni su u lipnju 1927. godine.
Nakon Kovačićeve smrti Ehrlich je 1925. preuzo njegovu katedru na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, najprije kao kontraktualni profesor, a od 1927. godine i kao redoviti profesor. U to vrijeme Ehrlich je realizirao svoje najambicioznije ostvarenje, stambeni kompleks Nadarbine zagrebačke nadbiskupije. Ovaj kompleks, koji se sastoji od tri stambena trakta povezanih u jednu građevnu cjelinu, smješten je između Vlaške, Bauerove i Martićeve ulice.
Potpuno Ehrlichovo sazrijevanje, i dosljedno prihvaćanje suvremenih oblikovnih načela, nastupilo je 1934. godine pri realizaciji šesterokatnice mirovinske zaklade Gradske štedionice na uglu Gajeve ulice i Trga bana Jelačića, odnosno na sjeveroistočnom uglu bloka nekadašnje Zakladne bolnice. Naglašenih horizontalnih linija i ostakljena prizemlja, dematerijalizirajući nosivu konstrukciju zgrade, Ehrlich je u potpunosti prihvatio principe funkcionalističke arhitekture. To je ujedno bila i posljednja Ehrlichova realizacija budući da je dvije godine kasnije, 21. rujna 1936., preminuo u 57. godini života.
preuzeto sa : http://hr.wikipedia.org/wiki/Hugo_Ehrlich
