Ladislav Beluš (22. lipnja 1835. – 1. kolovoza 1900.) ubraja se među najznačajnije rane promicatelje tjelesne kulture i organiziranog sporta u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća. Rođen je u doba snažnih društvenih i kulturnih promjena u Habsburškoj Monarhiji, kada se u građanskim sredinama postupno oblikuju nove ideje o zdravlju, tjelesnom odgoju i slobodnom vremenu. Upravo u tom kontekstu Beluš razvija interese koji će obilježiti njegov životni put.
Školovao se u Zagrebu, gdje je stekao dobro obrazovanje i rano se uključio u javni i društveni život. Bio je dio generacije koja je s velikim zanimanjem pratila europske kulturne i društvene tokove, osobito one vezane uz razvoj tjelesne kulture, sporta i građanskog udruživanja. U to vrijeme sport još nije imao današnje značenje natjecateljske discipline, nego se shvaćao kao sredstvo jačanja tijela, karaktera i nacionalne svijesti.
Beluš se osobito istaknuo kao promicatelj klizanja, biciklizma i planinarstva, tada još relativno novih i nedovoljno raširenih aktivnosti u Hrvatskoj. Sudjelovao je u organizaciji i popularizaciji klizanja u Zagrebu, uključujući uređenje i korištenje klizališta kao javnog prostora za rekreaciju. Biciklizam, koji se krajem 19. stoljeća tek probijao u srednjoeuropskim gradovima, Beluš je prepoznao kao moderan i zdrav način kretanja, ali i kao simbol tehnološkog napretka i urbanog života.
Važno mjesto u njegovu djelovanju zauzima Hrvatski sokol, u čijem je radu sudjelovao i čije je ideje snažno podržavao. Sokolski pokret u to je vrijeme bio mnogo više od športskog društva: predstavljao je spoj tjelesnog odgoja, domoljublja i kulturnog uzdizanja. Beluš je dijelio uvjerenje da tjelesna kultura ima važnu ulogu u odgoju mladeži i jačanju društva u cjelini. Njegov rad pridonio je širenju sokolskih ideja i jačanju organiziranog pristupa tjelesnom vježbanju.
Osim sportskih aktivnosti, Beluš je bio prepoznat kao ugledan građanin, povezan s kulturnim i društvenim krugovima Zagreba. Pripadao je sloju građanstva koje je aktivno sudjelovalo u oblikovanju urbanog identiteta grada krajem 19. stoljeća. Njegovo djelovanje svjedoči o vremenu u kojem se Zagreb postupno razvija u moderno srednjoeuropsko središte.
Ladislav Beluš preminuo je 1. kolovoza 1900. godine, ostavivši za sobom trajni trag u povijesti hrvatske tjelesne kulture i sporta. Iako danas nije široko poznat izvan stručnih i povijesnih krugova, njegov doprinos razvoju sportskog života, rekreacije i građanske kulture u Zagrebu i Hrvatskoj ostaje iznimno važan. Beluš se može smatrati jednim od tihih, ali ključnih aktera prijelaza Hrvatske u moderno doba, u kojem tjelesna kultura postaje sastavni dio javnog i društvenog života.
U Mojoj kolekciji čuvam 160 dokumenata i 40 dopisnica iz ostavštine Ladislava Beluša.
Račun Lavoslava (Leopolda) Hartmana, knjižara koji je otkupio knjižaru Ljudevita Gaja a naslijedio ga Stjepan Kugli, kasnije poznate knjižare Mladost
Pisma Alberta Nugenta, sina Lavala (donio lanac s broda HSM Victory koji se nalazi u Kamenitoj ulici, od njegovih kolekcija osnovan Arheološki muzej)
Među raznim dokumentima, nalazi se i nekoliko pisama s potpisima ranih imena a prezimena Beluš.
