Hrvatski pjesnik, kritičar i prevoditelj rođen je 18.studenoga 1898.g u Drinovcima (BiH).
Sa 15 godina objavio je svoju prvu pjesmu pod nazivom “Zimska pjesma” koja je izašla u časopisu Luč.
Svoj prvi svoj časopis Vijavica pokreće 1917.g, dok dvije godine kasnije, 1919., pokreće s Nikom Milićevićem i Gustavom Krklecom i svoj drugi književni časopis Juriš. Treći časopis Književnik pokreće 1923.g
O njegovom privatnom životu malo toga se zna. Imao je djevojku Tatjanu Marinić kojoj je posvetio svoju najpoznatiju zbirku pjesama Preobraženja. Tatjana je bila velika humanitarka i komunistica, a jedna je i od osnivača Studija socijalnog rada.
Antun Branko Šimić je još kao mlad obolio od upale pluća, a zbog toga je često odlazio u Dubrovnik i na Cavtat kako bi se pokušao izliječiti. No, nažalost nije mu bilo spasa. 1925. godine vratio se s liječenja u Zagreb te je i umro tog istog proljeća, 2.5., od tuberkuloze. Njegovo vječno počivalište nalazi se na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
