Dr. Franjo Bučar (Zagreb, 25. studenog 1866. – Zagreb, 26. prosinca 1946.), hrvatski književnik, književni povjesničar i športski djelatnik. Filozofski fakultet, smjer povijest i zemljopis završio je u Zagrebu, a povijesne znanosti doktorirao je u Grazu 1897. godine. Kao povjesničar književnosti, bavio se istraživanjem protestantske književnosti u Hrvata, a pisao je i o skandinavskim književnostima. Bio je istaknuti športski pisac. Bio je popularizator i pokretač uvođenja mnogih športskih disciplina u Hrvatskoj, primjerice gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih športova. U svom djelu ”Igre za društva i škole iz 1925. godine u Zagrebu objavljuje prva odbojkaška pravila.. Sudjelovao je u osnivanju brojnih klubova i strukovnih saveza, a odigrao je i istaknutu ulogu u sokolskoj organizaciji. je biblioteku od nekoliko tisuća svezaka. Nagrađen je brojnim domaćim i stranim priznanjima. Godine 1909. izabran je za prvog predsjednika Hrvatskog športskog saveza. Osnivač je i prvi predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Član je Međunarodnog olimpijskog odbora od 1920. do 1946. godine. Po njemu je nazvana Državna nagrada za šport “Franjo Bučar”, najviša nagrada koju Hrvatska država dodjeljuje za izuzetna dostignuća u području razvitka sporta kao i postignuća u svezi s trajnim razvitkom sporta koja se dodjeljuje od 1991.godine.
Spomenik Franji Bučaru kod Doma sportova, izrađen je od bronce 1991.g. a izradio ga Kosta Angeli Radovani.
Dopisnica Franji Bučaru, iz privatne kolekcije Ivana Brnčića
