Po dolasku u Zagreb, Alois Schönoa, sin budimskog pekara Johanna Schöynoha, se zaposlio kao biskupski sladopek. 1848. otvorio vlastitu slastičarnicu u današnjoj Radićevoj ulici. Iako je iz nama nepoznatih razloga zatvorio obrt već godinu dana nakon otvorenja, Alois se smatra začetnikom modernog zagrebačkog slastičarstva. U njegovom su stanu nađeni ostaci krušne peći. Njegovi su potomci sačuvali Aloisovu bilježnicu sa receptima, te dio njegovog pribora. Zahvaljujući Mariji i Zdenku Šenoi danas znamo kako su se nekoć radile slastice. Umjesto masnim papirom, Alois je lim za pečenje prekrivao pčelinjim voskom (lim se prvo morao malo ugrijati). Takva se ploha mogla koristiti više puta. Kako nisu imali frizera, zimi bi rezali komade leda i spremali u podrumske prostorije debelih zidova. Tu su čuvali sladoled.
izvor: http://tetamina.bloger.index.hr/post/pojest-cu-sve-kolacice/733533.aspx
