Na izborima za skupštinu Zagrebačke županije 29. srpnja 1845. godine pobjeđuje konzervativna Hrvatsko-ugarska stranka, koju su protivnici pogrdno nazivali “mađaronima”, i to zahvaljujući manipulaciji izbornim zakonom. Kad su pristaše Narodne stranke (Ilirci), nezadovoljne ishodom izbora protestirale na Gornjem gradu, odjeknuo je prvi hitac iz kuće mađarskog odvjetnika Tadije Ferića a ozlojađena Ilirska stranka je zatim navalili na njegovu kuću.
Tada je ban grof Franz Haller von Hallerstein zapovjedio vojsci da isprazni trg. Pri tome je jedna skupina Ilirske stranke zaostala i Mirko Bogović je napao jednog časnika sabljom. U vrlo zaoštrenoj klimi stranačke podvojenosti, pod puščanim mecima vojske palo je trinaest Zagrepčana a dvadeset i sedam ih je ranjeno, od kojih je šest poslije umrlo. Deset žrtava pokopano je 1. kolovoza u zajedničkoj raci na groblju sv. Jurja, gdje je 1855. podignut nad njom metalni spomenik s usnulim lavom. U travnju 1876. zatvara se Jurjevsko groblje. Seoba spomenika i posmrtnih ostataka na Mirogoj pretvorila se je u višestruku protumađarsku demonstraciju.
(foto: Zgrada iz koje je pucano na prosvjednike/Ivan Brnčić )
(foto: Grobnica Srpanjskih žrtava na Mirogoju/ Povijest.hr)
