Nasta Rojc rođena je u Bjelovaru 6. studenoga 1883., a preminula u Zagrebu 6. studenoga 1964., na svoj 81. rođendan. Jedna je od istaknutih hrvatskih slikarica prve polovice 20. stoljeća, čiji su život i stvaralaštvo snažno povezani sa Zagrebom.
Bila je kći pravnika i političara Milana Rojca. Slikarske poduke dobivala je kod Otona Ivekovića u Zagrebu, a školovanje nastavila u Beču i Münchenu, gdje se družila s Miroslavom Kraljevićem i drugim hrvatskim umjetnicima. Nakon povratka djelovala je u Zagrebu, postupno gradeći ugled portretistice i autorice osebujnih autoportreta. Bila je udana za slikara Branka Šenou.
Naslovna fotografija prikazuje Nastu Rojc (druga s desna) u obiteljskom okruženju. Branko Šenoa je preko puta nje, treći sa lijeve strane a do njega desno je Milan Rojc.
Slikala je portrete, krajolike, životinje, mrtve prirode i prizore svakodnevice. Posebno mjesto u njezinu opusu zauzimaju autoportreti, u kojima je istraživala vlastiti identitet i propitivala očekivanja koja je tadašnje društvo postavljalo pred žene. Među najpoznatijima su Autoportret u lovačkom odijelu iz 1912. i Ja borac iz 1914. godine. Njezini prikazi samosvjesne i neovisne žene zauzimaju važno mjesto u hrvatskoj modernoj umjetnosti.
Njezin rad obuhvaćao je i grafiku, kiparstvo, primijenjenu umjetnost te fotografiju. Manje je poznato da je upravo Nasta Rojc ilustrirala prvo izdanje romana „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” Ivane Brlić-Mažuranić iz 1913. godine, ostavivši trag i u povijesti hrvatske dječje knjige.
Zalagala se za ravnopravnost umjetnica i njihovu veću prisutnost u javnom životu. Zajedno s Linom Crnčić-Virant sudjelovala je u osnivanju Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu 1928. godine. Klub je umjetnicama omogućavao zajedničko izlaganje i pridonosio njihovoj afirmaciji u zemlji i inozemstvu.
Nasta Rojc, pozitiv iz negativa na staklu iz zbirke Ivana Brnčića
Važnu ulogu u njezinu životu imala je britanska partnerica Alexandrina Maria Onslow, s kojom je putovala i živjela u Zagrebu. Njihov dom i Nastin atelijer nalazili su se na Rokovu perivoju 6. Tijekom Drugoga svjetskog rata pomagale su partizanskom pokretu, a 1943. uhitile su ih ustaške vlasti. Iskustvo zatočeništva Nasta je zabilježila i u svojim crtežima.
Pokopana je na zagrebačkom Mirogoju uz Alexandrinu Onslow. Njezino stvaralaštvo poslije je ponovno vrednovano kroz istraživanja i izložbe, među kojima se ističu retrospektive u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu 2004. i 2014. godine.
Čestitka za Novu godinu, Nasta Rojc, iz privatne zbirke Ivana Brnčića.
