Ovaj je film proglašen jednim od najboljih hrvatskih filmova.

Snimljen je 1970. godine i prikazuje život obitelji Šafranek u Zagrebu 30ih godina. Vesele avanture filma započinju upoznavanjem Ane i Mine na nedjeljnom izletu u Samoboru kada upoznaju Fulira. Od samog upoznavanja gospon Fulir se udvara Ani koja to skriva od svog muža Franje. Franjo pak želi spojiti Fulira i Minu koja je sama. Što na kraju filma i uspijeva.

Film je bogat starozagrebačkim riječima, izrazima, pjesmama, ambijentom, komičnih situacija. Ljudi ga često gledaju iako su ga pogledali već nekoliko puta.  

Film se snimao u Demetrovoj ulici na broju 11. Dvorište gdje se snimao film ljudi rado obilaze i prisjećaju se scena filma te se zamisle kako oko njih prolaze likovi ovog filma.

Dio scene se odigralo na susjednom broju 9 u starogradskoj birtiji “Pod starim krovovima” (popularno nazvana “Starci”) – u filmu “Žnidaršić”. Ovo je najstarija birtija-kafić u gradu Zagrebu koja djeluje od 1830.g. Birtija je i danas uređena u starogradskom štihu pa za stolom imate kockaste stolnjake kakvi su se nekad postavlali u birtijama. Tamo su se i početkom 2013.g održale večeri ovog filma gdje su prisvustovali i sami junaci ovog filma – Gospon Fulir (Relja Bašić) i Ana Šafranek (Mirjana Bohanec) te scenograf željko Senečić. Na večeri filma se govorilo o amom filmu, gdje su se glumci prisjetili zgoda i nezgoda za vrijeme snimanja. Svirala je zagrebačka muzika. Inače, u “Starcima” se često može naći zanimjivih tematskih večeri.

Šteta bi bilo tu ne staviti nekakvu ploču i obilježiti mjesto kultnog filma. Mislim da bi domaćim turistima bilo jako zanimljivo. A vjerujem i stranim ako im se objasni i kakvom se filmskom remekdjelu radi.

Evo nekoliko izjava iz filma koje se i danas rado koriste prisječujući se filma:

“Idem malo prek k Žnidaršiću, štel bi si malo povedati o Abesiniji.”

“Perice, idi k Žnidaršiću po jednu litricu!”

“Kaj bute popili? Crno, belo ili plešivičko?”

“Mislim da je ona dobra prilika za tebe. Mislim, ženska nije najmlađa, al je dobro uščuvana.”

“Moja žena ni vredna, ali ja je nedam vređati!”

“Šaran treba plivati, a ovde se niš ne pije.”

“To su oni mulci kod Svete Ane točili bučkuriš umesto vina, svinje prevarantske. Takve bi trebalo poslati na galge.”

“Kuss die hand milostiva!”

“Tek smo došli, a ti već moraš lokati.”

“Zato si danas i skuhala grašak kad znaš, da ga ja ne volim jesti! Ak je tak, molim, mogu ja i otići!”

“Kad me vidite, možete me se nadati.” 

Godina snimanja:

1970.

Mjesto snimanja:

Zagreb, Samobor

Režiser i scenarist:

Krešo Golik

Snimljeno prema:

“Dnevnik malog Perice” Vjekoslava Majera 

Glazba:

Vlaho Paljetak

Živan Cvitković

Scenograf:

Željko Senečić

Kostimograf:

Ljubica Wagner

Uloge:

Franjo Majetić (Franjo Šafranek)

Mirjana Bohanec (Ana Šafranek)

Mia Oremović (teta Mina)

Relja Bašić (Ernest Fulir)

Tomislav Žganec (Perica Šafranek)

Vida Jerman (gospodična Marijana)

Riki Brzeska (Žnidaršić)