U Zagrebu je već 1786. osnovano Zagrebačko građansko strelcah društvo, a gađalo se upravo na uzbrdici današnjeg kina i prije nego što je 1838. izgrađen streljački dom s dvoranom (današnja zgrada kina) gdje će biti uređena streljana za građanstvo. Upravo je ta zgrada ostala zabilježena i kao prva javna ustanova koja je 1908. osvijetljena električnom rasvjetom.
Dolaskom poznatog talijanskog učitelja plesa Pietra Coronellija u Zagreb, ubrzo će se u prostorima Streljane održavati škola za ples i lijepo ponašanje. Ta će škola postati dostupna svim staležima, a Streljana u Tuškancu kultno mjesto građanskog društvenog života.
U ožujku 1833.g na jednom okupljanju Iliraca u zgradi streljane, na kraju svog koncerta, Sidonija Rubido u dobi od 14.g je otpjevala budnicu Ljudevita Gaja – Horvatov sloga (poznatija kao “Još Hrvatska ni propala”). To je bilo prvo koncertno pjevanje na hrvatskom jeziku.
