Prvu namjenski izgrađenu kazališnu zgradu u Zagrebu podigao je zagrebački trgovac i poduzetnik Kristofor Stanković. Nakon što je 1833. godine na Bečkoj lutriji osvojio glavni zgoditak od 30.000 dukata, odlučio je dio novca uložiti u izgradnju kazališta. Gradske su mu vlasti ustupile zemljište na Gornjem gradu, a gradnja je započela iste godine prema projektu Christofora i Antona Cragnolinija.
Kazalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834. godine, dramom Theodora Körnera „Niklas Graf von Zriny“. Zgrada je bila za svoje vrijeme vrlo moderna i mogla je primiti više od 750 gledatelja. Osim gledališta s ložama, imala je i veliku plesnu dvoranu, pa je ubrzo postala važno mjesto kulturnog i društvenog života Zagreba.
U vrijeme Hrvatskoga narodnog preporoda kazalište je dobilo posebno značenje. Na njegovoj je pozornici 1840. izveden „Juran i Sofija“ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, što se smatra početkom djelovanja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Šest godina poslije, 1846., ondje je izvedena i prva hrvatska opera – „Ljubav i zloba“ Vatroslava Lisinskog.
Stankovićevo kazalište nije bilo samo prostor za predstave. U njegovoj se plesnoj dvorani 1848. godine održavao i Hrvatski sabor, što pokazuje koliko je zgrada bila važna za javni život grada. Nakon više od šezdeset godina korištenja, kazalište je postalo premalo i tehnički zastarjelo, pa je Zagreb dobio novu kazališnu zgradu na današnjem Trgu Republike Hrvatske, svečano otvorenu 1895. godine.
Stara je kazališna zgrada potom prenamijenjena za potrebe gradske uprave i danas je dio kompleksa Stare gradske vijećnice. Iako više nema svoju prvotnu funkciju, ostala je važan spomenik zagrebačke kulturne povijesti i podsjetnik na čovjeka koji je svojom lutrijskom srećom pomogao stvoriti temelje modernog kazališnog života u Zagrebu.
