Područni ured Gradske uprave Dubrava,
Dubrava 49, 10040 Zagreb – Dubrava;
telefon: 658 54 25;
e-mail: donja-dubrava@zagreb.hr

Smještaj na prostoru Grada Zagreba

Nalazi se na krajnjem istočnom dijelu grada Zagreba, na dodiru s područjem naselja, odnosno Gradske četvrti Sesvete. Na sjeveru je ulica Dubrava dijeli od Gradske četvrti Gornja Dubrava, a na jugu Slavonska avenija od Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak s kojom graniči i na jugozapadu. Na zapadu graniči s područjem Gradske četvrti Maksimir.

Površina:1.080,99 ha (10,809 km2)

Broj stanovnika prema popisu 2011.g: 36.363

Osnovna obilježja prostora i urbaniteta

Područje Donje Dubrave predstavlja, u značajnoj mjeri, zaokružen i geometrijski pravilan teritorij. Karakteristično je ravnog i nizinskog reljefa s povećim predjelima šuma i polja na čitavoj jugoistočnoj polovici (Čulinečina, Retkovčina, Laz, Krčevina), a obrubljuju ga donji tokovi dvaju potoka, na istoku Trnave i na zapadu danas nadsvođenog i zatrpanog Štefanovca.
Nasuprot gotovo praznom jugoistočnom dijelu Četvrti stoji gusto naseljeno i kompaktno sjeverozapadno područje s tenedencijom daljnjeg širenja. Na tom području, kojim dominiraju uske ulice i gusto zbijene obiteljske kuće, niče sve više većih stambeno-poslovnih zgrada, uglavnom na istočnijem dijelu. Homogenost prostora umnogome narušavaju željeznička pruga i Branimirova ulica koje, pružajući se u smjeru istok-zapad, razdvajaju sjeverni od južnog dijela Četvrti, otežavajući pritom njihovu međusobnu prometnu i svaku drugu komunikaciju.

Iz povijesti
O najstarijim razdobljima povijesti današnjega zagrebačkog, pa tako i područja Donje Dubrave, svjedoče raznoliki arheološko-povijesni nalazi iz prapovijesnih i ilirsko-keltskih vremena.
U kasnoantičko doba, u prvim stoljećima poslije Krista, dok se nalazilo pod rimskom vlašću, to su područje nastanjivali Varciani, jedno od novoformiranih plemena toga vremena. Jugoistočno od današnjega grada Zagreba, nedaleko od Donje Dubrave, na lokaciji sadašnjega Šćitarjeva, punim se gradskim životom razvijala Andautonija, rimski municipij (grad sa samostalnom upravom) sagrađen po tipičnom obrascu rimske urbane arhitekture, a upravna nadležnost koje se prostirala i nad današnim područjem Donje Dubrave. Stoga nije nikakvo čudo da je prigodom istraživanja terena u Donjoj Dubravi otkriveno i proučeno više arheoloških lokaliteta s nalazima ostataka života iz rimskog razdoblja. U Trnavi Resničkoj hrvatski je političar, književnik i povjesničar Ivan Kukuljević pl. Sakcinski, obavljajući prva arheološka iskapanja u Zagrebu, pronašao temelje rimskih građevina (1873.), a kako su se na tom mjestu križale ceste – od kamenoloma u Črnoj vodi (kod Markuševca) u pravcu Šćitarjeva i od Podsuseda i Stenjevca preko zagrebačkog područja do Bratovštine (današnja Vukomerečka cesta) i dalje prema istoku – čini se da je tu bio mansio, odmorište za putnike. Iste je godine otkopao i jedan tumul (zemljani ovalni humak – grob) noričko-panonskog tipa. U tom je naselju također pronađeno i brončano poprsje mladića iz 3. st. Na lokalitetu Dubrava – Remiza (prigodom gradnje novoga tramvajskog spremišta 1979.) pronađeni su ostaci spomenute rimske ceste koja je vodila od Črne vode prema Bratovštini i dalje prema Šćitarjevu i savskim pristaništima, a na mjestu današnje Auto-kuće Baotić otkopan je grob iz ranocarskog razdoblja (1-2. st.).
U 7. st., u vrijeme naleta barbarskih plemena, zajedno s propašću rimske vlasti nestaje i Andautonija i njeno značenje u ovim krajevima, a počinje naseljavanje Hrvata. Prva stalna hrvatska naselja na ovom prostoru nastaju u 10. stoljeću.
Sve do 13. st. područje Donje Dubrave potpadalo je pod CASTRUM ZAGRABIENSE, tj. Gradec. Od tog se vremena već spominju imena nekih današnjih naselja, a donedavnih sela kao što su Čulinec, Resnička Trnava, Resnički Gaj i Retkovec, u kojima su živjeli kmetovi zagrebačkog biskupa, Kaptola i kanonika. Osim uobičajenih seljačkih poslova i ispunjavanja kmetskih obveza, obavljali su i radove na osiguravanju od savskih poplava.
Naselje Dubrava nastaje na prostoru njegova današnjeg šireg središnjeg dijela (sjeverno i južno od ulice Dubrava) koji je bio nenastanjen i obrastao šumom – a kako se hrast nazivalo i dub, odatle kasnijem naselju i ime. Tu sve do četrdesetih godina 19. st. nema niti jednog stanovnika. Tada počinje raskrčivanje i nastanjivanje Dubrave koja se prvi put nalazi na popisu naselja 1842. sa svega devet stanovnika u tri kuće, a 1862. iskrčen je i pretvoren u oranice, livade i pašnjake znatan dio toga prostora (sjeverno i južno od glavne ceste uzduž potoka Štefanovca i Trnave), od kojega najveći dio pripada posjedu zagrebačkog Kaptola, a manji drže seljaci iz obližnjih sela. Južno, u Donjoj Dubravi, tada nema još niti jedne kuće. Tijekom druge polovice 19. st. broj stanovnika Dubrave lagano se povećava na 15-25.
U 19. st. čitavo je područje Donje Dubrave pripadalo općini Resnik. U Resniku je bilo i sjedište župe i osnova škola.
Zemlja je tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća postala individualno vlasništvo seljaka (kao posljedica raspadanja feudalno-kmetskih odnosa, kupovinama i agrarnom reformom). Sela se postupno šire, povećava se broj stanovnika, a drvene se kuće polako zamjenjuju zidanima.
Pred II. svjetski rat oblikuje se i širi, u njegovu današnjem jugozapadnom dijelu, novo naselje Dubrava koje se ubrzano pretvara u središte prema kojem gravitiraju sva okolna sela. Zagrebački Kaptol u Donjoj Dubravi provodi parcelaciju svoga posjeda koja se ovdje ne odvija u toj mjeri pravilno kao u Gornjoj Dubravi. Parcele prodaje privatnim vlasnicima, a prve kuće na njima podižu se tek 1937. U to se vrijeme formira i uređuje glavna ulica. Četrdesetih se godina gradi, prema regulatornoj osnovi, željezničarsko naselje (današnja Slavonska ulica – između Vukovarske i Osječke). Tek se uvođenjem tramvaja Dubrava jače povezuje s gradom.
Nakon II. svjetskog rata slijedi ubrzana gradnja, a osnovnu fizionomiju naselju određuje gradnja privatnih obiteljskih kuća.
Neposredno nakon rata na području današnje četvrti Donja Dubrava djeluju mjesni narodni odbori Čulinečka Dubrava, Resnički Gaj i Zagrebačka Dubrava. Potkraj 1947. područje MNO Zagrebačka Dubrava, koje svojim većim dijelom obuhvaća prostor Gradske četvrti Gornja Dubrava, pripojeno je Gradu Zagrebu, odnosno tadašnjem III. rajonu Maksimir. Dvije godine kasnije u sastav Grada ulaze i dijelovi područja mjesnih narodnih odbora Čulinečka Dubrava i Resnički Gaj. Od 1952. cijelo područje Donje Dubrave, zajedno s južnim dijelom Gornje Dubrave, pripada perifernoj gradskoj općini Dubrava. Godine 1955. osnovana je Općina Zagrebačka Dubrava za cijelo područje obiju današnjih susjednih četvrti te naselje Resnik koje je danas u sastavu Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak. Ta je općina 1962. pripojena Općini Maksimir koja se, pak, 1967. spaja s drugim zagrebačkim općinama, čime Grad preuzima ulogu općine. Prigodom ponovnog osnivanja općina u gradu Zagrebu, 1974., područje Donje Dubrave ulazi u sastav Općine Dubrava koja se proteže praktički u istim granicama kao i Općina Zagrebačka Dubrava iz 1955., ali sada bez naselja Resnik. Općina Dubrava u tom obliku postoji do ukidanja općina u Gradu Zagrebu 31. prosinca 1990.
Do 1994. na području Donje Dubrave bilo je devet mjesnih zajednica: Čulinec, Donja Dubrava, “Ivan Mažuranić”, Novi Retkovec, Resnički Gaj, Poljanice, Stari Retkovec, “30. svibnja 1990.” i Trnava. Dijelovi područja bivših mjesnih zajednica Poljanice i Stari Retkovec, sjeverno od ulice Dubrava, danas su u sastavu Gradske četvrti Gornja Dubrava.


U veljači 2009. na području Gradske četvrti Donja Dubrava osnovano je osam mjesnih odbora.