Danas imam razlog da iskoristim svoj davno napravljen vremenski stroj napravljen prema planovima Nikole Tesle, ali uz korištenje fusnota. Godišnjica je Tesline smrti. Ulazim u garažu, skidam paučinu, brišem s njega prašinu. Nadam se da moje putovanje neće završiti kao Filadelfijski eksperiment. Iz džepova vadim biser, spomen na dragu mi curu i mobitel, da ne uznemirim Teslu kada bi vidio dokle su došle njegove ideje i planovi. Malo šmrkljavu maramicu zadržavam, prehlađen sam, što je normalno za ovo doba godine. U stroju navlačim sniježnobijele rukavice, namještam vremensko – prostorne koordinate na 24.05.1892.g., Starogradska vijećnica u Zagrebu. Uz zeleni bljesak nestajem iz sadašnjosti.
Starogradska vijećnica je puna ljudi, među kojima se ističu vijećnici Ivo Mallin, Adolf Hudovsky i mjernik Milan Lenuci. Svi u tišini slušaju “čovjeka od po prilici 35 godinah, visokog, tankog kao jela rodnog kraja, crnih kosah i očiju”. Govori im o gradnji centrale za električnu struju, možebitno na Mrežnici ili Plitvicama. Najednom prekida “expose”, gleda u mene i namiguje mi. Prisutni u dvorani se okreću, vrpolje, ne vide ništa osim zraka koji ih okružuje. Čovjek za govornicom brzo završava predavanje riječima: “Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu i savjetom i činom.” Odlazi sa govornice uz gromoglasan pljesak i ovacije, izbjegavajući tapšanje. Nastavlja do mene, ne zadržavajući se: “Serbus gospodine”, pozdravlja me. “Majn Bokn gospodine Tesla”, odzdravljam. Rukujemo se kao stari znanci i izlazimo. Ostatak dvorane je zanijemio gledajući Teslu kako se rukuje i razgovara sa zrakom. Jesu čuli da je gospodin malo na svoju stranu, ali ovo… Izlazimo, Tesla je iznimno zadovoljan: “Ipak je uspjela prostorno – vremenska teleportacija! Znao sam! A one budale iz vlade mi nisu dale još samo malo vremena da sredim nacrte po fusnotama!”
U dvorani umni i velecijenjeni vijećnici okružiše gradonačelnika Milana Amruša: “Koji čudak!” “Ne bute ga valjda poslušali?” “Bedak jedan.” “Sad priča o elektičnoj struji, a sutra bu o pravima žena.” “U ludnicu s njim.” “Glupan ima bujnu maštu”, bile su samo neke od uvreda, one najblaže, izrečene na Teslin račun. A gradonačelnik, vidjevši da gubi podršku svojih vijećnika, donosi odluku “da Zagrebu ne treba električna razsvijeta”.
Tekst i foto: Darko Pavlić
