Autor: Zagrebački kutak

Ne dopire do mogu srca pjev Tih ptica što se javljaju sa grana. Ja čujem uhom, al’ ne čujem srcem, I pjev me samo dotiče izvana. Ne smije mi se nebo, nit me dira Ta raspjevana sunčana tišina. Životarim u sjeni. Izvan sjene...

Čim okom treneš – Svuda lijepe Helene: Čim pomakne petom, Ona gospodari čitavim svijetom: One su ko male ptice, One sipe iz ptice, Izlaze iz rukava, Iz neba plava, Iz zaborava, Sipe sa utakmice: One napuštaju slastičarne S...

Pod mojim prozorom prostire se grad, Tornjevi mu snose udes sve teže, To je grad tihih iščeznulih doba Na kojeg zidovima mrtvi dani leže. On se mijenja, ko i nebo nad njim, Vrhove mu sunce obasja kad grane, U kiši tmuran gubi...

Jednom si ljude gledo u nizini, I da l’ se dim gdje crni, borci jezde; Sad novim okom ti promatraš zv’jezde Daleke i tihe nebu u visini. Pred tobom dni nam, što zla kob ih takla, Stajahu i tad teški, ko ukleti: Vrte...

Zvona su tvoja vješta grla neka: Notama svojim zvučno pređe pletu I pjevaju nam, uv’jek topla i meka, jutarnju radost i večernju sjetu. Zipku nam njišu, ljuljaju nam raku, Uspavljuju nas kao djecu, uče Redu i miru i...