Tiho noga opet mi stupa
Puteljcima tvojim, sveti Mirogoju,
U grudima mi srce bolno lupa,
Ja potražih dođoh ovdje seku svoju.
Ne vidjeh je davno, davno veće,
Pa je evo tražim mrtvom u sokaku,
Duh ću njezin nać tu punan sreće,
Kad joj panem strven na njezinu raku.
Lik će njezin ko po mekoj svili
Doći kao nekoć tiho pokraj mene
I u tebi, Mirogoju mili,
Nać me kraj svog groba glave oborene.
Josip Milaković, 1900.
