Tek koji grb i ime na portalu,
Izbijedjelo od vijekova i kiše,
Livreja koja (što sliči na galu),
Pod kojom teško danas Franz uzdiše.
Il sijeda gospa uz unuku malu
Lektiru staru štijuć suzu briše,
Ili portret koji, što u starom salu
Vidi za dešpet…To, i ništa više.
U domovima negda slavnih pređa
Danas je život sumornijeh vjeđa,
Što se čuje i boji se, ne sluša,
I život umrlijeh duša.
Propisno i daleko od mase
Tu se danas broje dijetenklase.
Vilko Gabarić, 1913.
