Stanka Vraza tiha promenada –
Našem srcu već odavna mila
Ročište je sinoć lijepih djeva bila,
Lijepih djeva starog Griča grada.
Došle su nam tužit strogost svojih baka,
Jezikom što oštrim kao pila
Poletna im hoće podrezati krila,
Da ne mogu do nas, svojih đaka.
Bakice su čule glase rodine
Pa nam djeva ljubiti ne dadu.
Djeve kao ljute godine
Plaču tako, da na Griču gradu,
Gdje nam prošlost luta spokojna i jaka,
Tornjevi se koče tugom djevojaka.
Karlo Hausler, 1922.
