Vedro je nebo, dvori se bijele,
Sunce me žari i sjaje,
Golubi lijeću, laste se sele,
Noga na kamene staje;
Kameni čudni, dugo već prala
Kiša s njih krvcu je vrelu:
Gupčeva ovdje kruna je sjala,
Ko krijes u rodonom mu selu!…
S Markova hrama pjesma mi ori:
Gloria in excelsis!
Letile iskre, dim se je dizo,
Zvučila veriga kleta,
Prijestolje gvozdeni plamen je lizo.
Cerili zube na kmeta!
Crveni krvnik…..Ha, kako pali
Kruna vrh patničkoga čela!
Mučenik stoji….narod svoj žali,
Duh mu se vije iz tijela !….
S Markova hrama pjesma mi ori:
Gloria in excelsis!
Sveto je mjesto, sveta to raka
Mrtvoga kmetstva, mrtvoga lava;
Unuk tu stoji kmeta seljaka,
Pobožno klone k zemlji mu glava.
Okolo dvori, golubi bijeli,
Čiji su? Djece negdanjih kmeta,
Dižu se k nebu vedri i smjeli,
Baš kao himna divna i sveta.
S Markova hrama pjesma mi ori:
Gloria in excelsis!
Velimir Deželić, 1893.
