Danas se za mnoge od nas život vraća polako u normalu,a prvi signal za to je da su se otvorili kafići.Dakle današnju pjesmu posvećujem mjestu kojeg svaki dan posjećujemo s osobitim zadovoljstvom.
ODA KAFIĆU
Danas ću vam ljudi
Ispričat jednu priču
O vama,o meni
Svakom živom biću
Tu priču svaki na svoj način priča
O ljubavi vječnoj nas i kafića
Digneš se ujutro,razbistriš glavu
I kam ideš prvo
U kafić na kavu
Ulaziš unutra otvaraš vrata
Tu susjed je prvi i njegov tata
Tu baka je što od penzije špara
Jer miris kafića svakog očara
Kafić je život i bilo kvarta
U njemu se priča,u njemu se karta
Priča vam priču o životu ljudi
Ko se sinoć napil,ko se kasno budi
Kaj suseda danas za ručak kuha
Purica s mlincima
Dijetalno bez kruha
Kak susedu Štefu
Auto je riknul
Kiler je njemu,kompletno naciknul
I kruži priča u kvartu o Juri
Kak faćkal je Baru,a Štefa se duri
I sve to posluhneš
Dobro se informiraš
I zaprav uživaš
U toj muzici što svira
To kafić priča svoju dnevnu priču
Dok klinci na školskom
Neprestano viču
Sve ti je super i vesel si do bola
Jer život je lepši
Kraj tvojega stola
Zato odi u kafić,dok razbistriš glavu
Jer život je lepši ujutro uz kavu
Tekst i fotografija:
Siniša Juzba Juzbašić
Iz zbirke:
Moje pjesme i ja
