Ne dopire do mogu srca pjev
Tih ptica što se javljaju sa grana.
Ja čujem uhom, al’ ne čujem srcem,
I pjev me samo dotiče izvana.
Ne smije mi se nebo, nit me dira
Ta raspjevana sunčana tišina.
Životarim u sjeni. Izvan sjene
Ničega nemam, i sve je tuđina.
U mojem srcu pjevale su ptice
U tiha jutra, za sunčanih sati.
Sad u to staro, napušteno gnijezdo
Nijedna neće da se vrati.
Dobriša Cesarić, 1957.
