Čim okom treneš –
Svuda lijepe Helene:
Čim pomakne petom,
Ona gospodari čitavim svijetom:
One su ko male ptice,
One sipe iz ptice,
Izlaze iz rukava,
Iz neba plava,
Iz zaborava,
Sipe sa utakmice:
One napuštaju slastičarne
S minjonima,
One odlaze u ljubav
S autima i avionima,
One izlaze pred kavane,
Bez njih proljeće uopće
Ne može da svane
Ni Zrinjevačke platane
Ni Tomislavov trg:
One su proljetni grb.
One su mladice, one su čaške,
One su grane, one su lati,
Proljeće, to su njihovi sati:
Koliko dekoltea
Šumi ispod aleja.
Koliko veselih onomatopeja.
One su smeđe i tamne
I plamne.
I sve grmi
Od Maksimira
Do Esplanade,
Od Save do plave trave,
Od Tuškanca na Sljeme
Rješavaju one sve naše probleme.
One na svome plakatu tijela
Drže svo naše vrijeme.
Boro Pavlović, 1955.
