Ovdje je noć i rujan: dašci juga
Pokoji list iz krošnje već domame.
Zidine gričke tamne su i same,kesteni bdiju, šute: noć je duga.
A dolje s trga blista krug do kruga,
Izvode igru neonske reklame,
I neboder se novi tu iz tame
Vitkošću svojom starom Griču ruga.
Ali gle! Pa tko to pod svjetiljkom prođe?
Ko sjena šmugnu i nesta iz vida,
A ko da bješe u starinskom fraku.
Možda je varka, možda Matoš dođe,
Pogleda s Griča, pljunu preko zida
I onda ljutit nestade u mraku.
Nikola Milićević, 1957.
